Joomla ServiceBest Web HostingWeb Hosting

Članovi : 110533
Sadržaj : 8327
Broj pregleda : 6755418
Ko je na sajtu?
Imamo 43 gosta na mreži

KAKO HRVATI GLEDAJU NA TADIĆEVE AKTIVNOSTI ?


TADIĆEVA OFENZIVA: KAD SRBIJA GOVORI, HRVATSKA ŠUTI

GLOBUS. Zagreb

Bisera Fabrio / 17.05.2010.

Kako se predsjednik Srbije u proteklih nekoliko mjeseci uspio nametnuti kao apsolutni regionalni lider i najvažniji državnik europskog jugoistoka ?

Boris Tadić, predsjednik Republike Srbije, posljednjih se mjeseci, sve intenzivnije, nameće kao apsolutni regionalni lider, najbitniji državnik europskog jugoistoka.

Diplomatski kuloari i analitičari stanja u regiji sa znatiželjom prate kako Tadić svojim proaktivnim pristupom uvelike određuje pozicioniranje Zapadnog Balkana na međunarodnoj sceni i kako je često prisutan u stranim medijima, sudjeluje na međunarodnim sastancima, dogovara susrete s državnicima regije...

Osim toga, nameće se kao glasnogovornik tema koje su od općeg regionalnog interesa pa svoje tekstove o tim temama objavljuje u stranim novinama, mudro je počeo koristiti trilateralu kao diplomatski instrument (sastanak “trojice”, odnosno razgovori na kojima sudjeluju državnici triju zemalja) jer je tako, zahvaljujući upletanju mađarskog predsjednika bajpasirao probleme koje je imao s hrvatskim državnim vrhom u vrijeme verbalnih sukoba s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem, a i potencijalne prepreke u odnosima s Bosnom i Hercegovinom riješio je na isti način jer se s Harisom Silajdžićem, BiH hardlinerom i trenutnim predsjedavajućim Predsjedništva BiH, našao baš u Istanbulu gdje im je domaćin bio turski predsjednik Abdulah Gul.

I kao što je hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću, i spram domaće i šire regionalne javnosti, bilo lakše sjesti za stol s Tadićem u društvu Hrvatskoj naklonjenog mađarskog predsjednika, tako je i Silajdžiću bilo jednostavnije o budućim odnosima BiH i Srbije govoriti u društvu turskog predsjednika, osjećajući da za stolom ima još nekoga tko je definitivno na “njegovoj strani”.

Tadić je državnički pametno odlučio napraviti taj potrebni politički iskorak, a zbog toga na račun njegova predsjedničkog ponašanja pršte pohvale sa svih strana Europe. Upravo je u Moskvi razgovarao s Angelom Merkel kojoj je, govoreći o regionalnom benefitu, kazao kako se proces širenja EU treba nastaviti jer su sada zemlje europskog jugoistoka u pitanju pa su njegovi politički nastupi ocijenjeni diplomatskim krugovima kao svjež vjetar, a njegov imidž regionalnog lidera je gotovo pa nesporan! Tadić govori o svim temama, trpajući ih pod regionalni kišobran, ali, jasno je, favorizirajući Srbiju.

Srbija, kao najveća država Zapadnog Balkana (bivša Jugoslavija minus Slovenija plus Albanija), ima i najveću diplomatsku snagu, ali i golemi teret prošlosti. Tadić se ponaša upravo onako kako moćne zapadne države žele da nastupa i figurira predsjednik takve regionalne mini-sile; elokventan je, karizmatičan, brz u reakcijama, spreman na to da “pokreće” i rješava probleme, nametljiv, izravan... A međunarodna zajednica već dugo u srpskom vodstvu traži novog Zorana Điniđa jer je pokojni srpski premijer bio neosporni ljubimac svjetskih centara moći... Boris Tadić je očito zaključio kako je došlo vrijeme da se ta “potraga” okonča. Psiholog, 52-godišnji Tadić nameće se kao balkanski politički Superman...

No, ako osobnu ambiciju ostavimo po strani, što za Hrvatsku znači da joj se susjedni predsjednik, i to šef države s kojom Hrvatska ni 14 godina nakon formalne normalizacije nema sređene odnose, postane glavna figura u regiji koju će se pitati za mišljenje i koja će govoriti u ime ostalih?

Profesor na Fakultetu političkih znanosti dr. Ivan Grdešić smatra da je u ovom slučaju “bitno razlikovati značenje i važnost države, Srbije u ovom slučaju, od ambicija i mogućnosti pojedinaca, pa makar i njihovih lidera. Srbija je za jugoistočnu Europu važna država, svojim položajem, veličinom, mogućnostima gospodarstva... To je država koja može u regiji djelovati stabilizirajuće ali, kao što smo iskusili, i voditi agresije protiv svojih susjeda. Ambicije političkih lidera mogu se graditi na potencijalima države, ali mogu biti i u raskoraku s njima. Mislim da predsjednik Tadić ima političkih i liderskih ambicija da svojom političkom komunikacijom i djelovanjem bude svojevrsni lider regije. On zna što pojedinim publikama treba obećati i reći, makar to bilo ponekad i kontradiktorno. On je mlad i svoju osobnu budućnost i karijeru sigurno dugoročno vidi u vrhu politike pa možda kasnije i u društvu europskih političara”. No, dodaje zagrebački profesor, “mislim da su njegove političke ambicije ipak ograničene mogućnostima same Srbije. Nestabilnost demokratskih institucija, stalna prijetnja radikalnih političkih snaga da ponište europske pomake Srbije, Kosovo, Republika Srpska, Haag... ograničavaju Tadića da svoje političke ciljeve realizira kako bi on to htio. Uspješni lideri moraju ostvariti povezanost vlastitih vizija s potencijalima i nadama društva. To Tadić ne uspijeva i to je glavno ograničenje njegove liderske aspiracije na Balkanu”.

Bivši dugogodišnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, danas lobist, naglašava da je Boris Tadić neosporni lider u Srbiji koji kod kuće nije u situaciji kohabitacije što mu uvelike olakšava politički život. “Boris Tadić danas zaista predstavlja politiku Srbije. On ima puno šire ambicije, ali ima i dva problema; prvi problem je Kosovo, jer je to tema u kojoj se on suprostavlja s međunarodnom zajednicom, a drugi je taj da on želi da ga se što manje stišće oko Ratka Mladića, u čemu i uspijeva”, kaže Granić. Bivši šef diplomacija konstatira i to da Tadić, posljednjih mjeseci, sve više govori o “građanskim ratovima” koji su se odvijali na području bivše Jugoslavije, što je “neprihvatljivo i povijesno netočno. To Hrvatska nikako ne može prihvatiti i na to mora odgovoriti. Revizija povijesnih činjenica se ne može dopustiti”, dodaje. Granić smatra da je hrvatska vanjska politika u svojoj regionalnoj dimenziji bila potpuno pasivna posljednjih deset godina. Zato je dobro da su proaktivan stav sada zauzeli i Ivo Josipović i Jadranka Kosor i njihov je angažman urodio konkretnim rezultatima, kaže Granić, a to je, na primjer, Arbitražni sporazum sa Slovenijom.

Njegov nasljednik na funkciji ministra vanjskih poslova, SDP-ovac Tonino Picula priznaje da je srpska diplomacija postala izuzetno žustra i aktivna. Pada mu napamet jedna nedavna sličica sa istanbulskog aerodoma: “Mimiošli smo se sa delegacijom koju je vodio Vuk Jeremić, i upitali smo naše domaćine u Turskoj razlog zašto je srpska delegacija tu, zanimalo nas je. Odgovorili su nam da su srpski diplomati svaki čas u Turskoj... To dovoljno govori da je srpska diplomacija jedna od najdinamičnijih u svijetu. Srbija koristi bilateralu, trilateralu, multilateralu... Mislim da je motiv takvog proaktivnog pristupa i u želji da se kao politička osobnost nametne i Boris Tadić, da ga se brendira”, govori Picula. Osim toga, naglašava, “njemu treba vjerovati kada kaže da želi Srbiju u Europskoj Uniji”. No, ono što Picula smatra izuzetno važnim i bez čega se ne smije promatrati “brend Borisa Tadića” jest njegova sjena, jastreb iz diplomatskih redova, ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić koji se profilirao kao žestoki srpski nacionalist. “Vuk Jeremić je blizak Borisu Tadiću, on je njegov stvarni i politički đak. Jeremić je taj koji koristi situaciju da provocira Hrvatsku i čini mi se da oni funkcioniraju u maniri dr. Jekyll i mr. Hyde. Čini se kao da Vuk Jeremić jedva čeka da ode ne neku konferenciju na kojoj će biti Gordan Jandroković da ga može verbalno zašamarati, a onda hrvatski ministar post festum piše priopćenja – rezolutan je Picula.

Vesna Pusić pak ne doživljava situaciju tako dramatičnom. HNS-ovka s brojnim regionalnim i europskim kontaktima koja je posljednjih mjeseci, i kao šefica nacionalnog Povjerenstva za praćenje pregovora sa EU angažirana u daljnjem vanjskopolitičkom profiliranju Hrvatske, ovako analizira regionalne ambicije Borisa Tadića: “Srbija je sama po sebi važna za regiju. Ona igra i u budućnosti će igrati važnu ulogu. Boris Tadić to dobro razumije. Međutim, to je i za Hrvatsku važno jer i Hrvatska ima lidersku ulogu u stabilizaciji regije i mi također imamo odgovornost jer od Hrvatske formalno i činjenično nitko nije tako daleko odmakao u eurointegracijskim procesima. Onakvi kakvi se pokažemo u regionalnoj politici bit će važno za nas u budućnosti, kad budemo tražili i gradili svoju poziciju unutar europskih procesa”, kaže Vesna Pusić koja od potencijalne liderske uloge Borisa Tadića ne vidi nikakvu opasnost niti smatra da europski jugoistok treba posebnog regionalnog lidera.

Osim toga, Hrvatska ima najviše upotrebljivog iskustva za ostale države u regiji kojega može podijeliti i kojega one mogu koristiti. Šefica nacionalnog povjerenstva za budućnost regije ključnom drži stabilizaciju Bosne i Hercegovine i u tom smislu se zalaže za inciranje posebne regionalne konferencije o Bosni i Hercegovini koju bi suogranizirale Hrvatska, Srbija i BiH, ali bi sudjelovale i članice EU, SAD, Turska, odnosno zemlje koje su također za ovaj proces aktivno zainteresirane. Već postoje ideje da se takva konferencija održi, ali Vesna Pusić naglašava da ona ne smije biti samo simbolička ili “politička parada”, već mora imati konkretne rezultate; na primjer, jedan od rezultata te konferencije trebala bi biti garancija o ulasku Bosne i Hercegovine u NATO kao i ukidanje viza za građane BiH.

“U svijetu su ojačali krugovi koji žele gledati regiju kroz jedinstvene naočale, kao jedan entitet. Unutar te skupine opet jačaju oni koji kažu da je Beograd prirodni predvodnik regije. Ove su snage prisutne naročito u Europi. Vanjska politika Srbije je izrazito aktivna i jača regionalni pristup kao važnu dimenziju. Kao posljedica toga, nameće se mišljenje da bi Srbiju trebalo ubrzati u njezinim eurointegracijskim naporima, a Hrvatsku malo uporiti kako bi cijela regija onda otprilike u paketu ušla u EU. Hrvatska tu ne bi smjela popustiti”, kaže Miomir Žužul, bivši diplomat i bivši ministar vanjskih poslova. Žužul kaže da Hrvatskoj ne prijeti, u ovom trenutku, ni politička, ni ekonomska ili strateška ili sigurnosna opasnost od Srbije. Ali, ako se Hrvatskoj zaista uspori put u EU zbog čekanja Srbije, onda bi se radilo o vrlo konkretnoj općoj šteti od Tadićeva “liderstva”.


Podelite ovaj članak
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP